Lavlje srce
Preporuka za slušanje: https://www.youtube.com/watch?v=s6qCD1rO_BQ
Bio sam oči u oči sa tim ogromnim lavom. Iznenada smo se sreli, bilo je to neočekivano za obojicu. Nije bilo mesta ni načina da pobegnem. Ogromna glava oivičena grivom i kolosalno telo su mi govorili da ne treba ni da pomišljam na beg. Bio sam u mnogim nacionalnim parkovima, rezervatima, savanama ali ovako velikog lava nisam do sada video. Njegovo gipko i mišićavao telo je govorilo da je neosporni gospodar teritorije na kojoj smo se našli. Osećajući njegov dah na licu, gledao sam ga pravo u oči. Čudno, nije bilo ništa u njima što bi ukazivalo na napad, obično tada oči šaraju da bi se otkrio svaki detalj koji može da pomogne i odmogne u borbi. Ogrmne šape i dugačke kandže ukazivale su da je mogao lako da razbije bilo koju lobanju i razdere najdeblju kožu. Uvukao je kandže, a mene kao da je prvi strah prolazio ali i dalje nisam imao ideju šta bih. Njegove širom otvorene nozdrve govorile su da i on o nečemu grozničavo razmišlja. Kao da sam u njima gledao borbe sa ostalim lavovima za prevlast nad teritorijom. Najmanji rezervat ali i najdivlji. Kralj svih životinja i kralj svih lavova. Rep mu nije bio podvučen, još jedan od znakova da nije razmišljao o napadu. Vreme je sporo prolazilo. Osećao sam se kao uhvaćena antilopa.
U jednom trenutku osetio sam miris koji mi je bio jako poznat ali nisam mogao da sklonim pogled sa njegovih očiju. I on je osetio taj miris koji je putovao nošen vetrom. Nije bio iznenađen ni uzbuđen mirisom koji je bivao sve jači. Meni je taj miris i dalje poznat ali bez ideje odakle. Među nama skoro da je vladala prijateljska atmosfera. Čekali smo da taj miris postane nešto ili neko. Nisam hvatao zvukove okolo jer sam slušao njegovo disanje. Disao je duboko i mirno. Iza njega kroz travu se pojavila ona, kraljica – lavica. Odmah sam se setio mirisa. Bio je to miris majčinog mleka. I ona je mene prepoznala, gurnula je glavu u moju grivu i rekla ocu: Ovo je naš blesavko koga su odavno uhvatili mrežom i odveli kamionom. Repovi su nam se veselo razmahali i pohitasmo da vidim sestre i braću.
Bio sam oči u oči sa tim ogromnim lavom. Iznenada smo se sreli, bilo je to neočekivano za obojicu. Nije bilo mesta ni načina da pobegnem. Ogromna glava oivičena grivom i kolosalno telo su mi govorili da ne treba ni da pomišljam na beg. Bio sam u mnogim nacionalnim parkovima, rezervatima, savanama ali ovako velikog lava nisam do sada video. Njegovo gipko i mišićavao telo je govorilo da je neosporni gospodar teritorije na kojoj smo se našli. Osećajući njegov dah na licu, gledao sam ga pravo u oči. Čudno, nije bilo ništa u njima što bi ukazivalo na napad, obično tada oči šaraju da bi se otkrio svaki detalj koji može da pomogne i odmogne u borbi. Ogrmne šape i dugačke kandže ukazivale su da je mogao lako da razbije bilo koju lobanju i razdere najdeblju kožu. Uvukao je kandže, a mene kao da je prvi strah prolazio ali i dalje nisam imao ideju šta bih. Njegove širom otvorene nozdrve govorile su da i on o nečemu grozničavo razmišlja. Kao da sam u njima gledao borbe sa ostalim lavovima za prevlast nad teritorijom. Najmanji rezervat ali i najdivlji. Kralj svih životinja i kralj svih lavova. Rep mu nije bio podvučen, još jedan od znakova da nije razmišljao o napadu. Vreme je sporo prolazilo. Osećao sam se kao uhvaćena antilopa.
U jednom trenutku osetio sam miris koji mi je bio jako poznat ali nisam mogao da sklonim pogled sa njegovih očiju. I on je osetio taj miris koji je putovao nošen vetrom. Nije bio iznenađen ni uzbuđen mirisom koji je bivao sve jači. Meni je taj miris i dalje poznat ali bez ideje odakle. Među nama skoro da je vladala prijateljska atmosfera. Čekali smo da taj miris postane nešto ili neko. Nisam hvatao zvukove okolo jer sam slušao njegovo disanje. Disao je duboko i mirno. Iza njega kroz travu se pojavila ona, kraljica – lavica. Odmah sam se setio mirisa. Bio je to miris majčinog mleka. I ona je mene prepoznala, gurnula je glavu u moju grivu i rekla ocu: Ovo je naš blesavko koga su odavno uhvatili mrežom i odveli kamionom. Repovi su nam se veselo razmahali i pohitasmo da vidim sestre i braću.
Коментари
Постави коментар